Svakodnevno vidimo inspirativne citate koji nas potiču da se odvažimo i učinimo nešto drugačije – nešto što inače ne bismo radili – ali izlazak iz naše rutine traži toliko posla. Postoje mnoga znanstvena istraživanja koja objašnjavaju zašto je toliko teško izaći iz zone komfora, ali i zašto je to dobra odluka ukoliko se napokon odlučimo za taj korak. S malo razumijevanja i nekoliko prilagodbi, možemo se odvojiti od svoje rutine i učiniti sjajne stvari. Važno je pomaknuti granice zone komfora, a kada to učinimo, to je velika stvar.
Život poduzetnika kao i zaposlenika, može biti zauzet i izazovan, a ponekad i kaotičan. Lako se može upasti u rutinu prevelike udobnosti, ostati isti i nikada se ne mijenjati ili poboljšati. Međutim, zaglavljenost u zoni komfora može nas spriječiti da vidimo i iskoristimo nove mogućnosti, kao i rast svog poslovanja.
Ali što je točno “zona komfora”? Zašto nam je važno da ostanemo na poznatom terenu, čak i kada nam više ništa dobro ne nudi? Naposljetku, koju korist dobivamo od izlaska iz zone komfora i kako da to učinimo? Odgovori na ta pitanja trebali bi biti visoko na listi prioriteta, stoga krenimo.
ZONA KOMFORA I ZAŠTO JU JE TEŠKO NAPUSTITI
Jednostavno, naša zona komfora je prividan prostor gdje se naše aktivnosti i ponašanja uklapaju u rutinu i uzorak koji smanjuje stres i rizik. On pruža stanje mentalne sigurnosti. Dobivamo na očiglednom: redovita sreća, mala anksioznost i smanjen stres.
Ideja zone komfora spada u klasični eksperiment psihologije. 1908. godine psiholozi Robert M. Yerkes i John D. Dodson objasnili su da stanje relativne udobnosti stvara stabilnu razinu izvedbe. Kako bi se maksimizirala učinkovitost, ipak nam treba stanje relativne anksioznosti – prostor u kojem su naše stresne razine nešto više od normalne. Ovaj prostor zove se “Optimalna anksioznost”, i nalazi se izvan naše zone komfora. Previše tjeskobe dovodi do previše stresa pa dolazimo u stanje u kojem nismo više produktivni, a naše performanse naglo padaju.
Ideja optimalne anksioznosti nije ništa novo. Svatko tko se ikada trgnuo da dođe na sljedeću razinu ili ostvari nešto drugačije, zna da kada zaista izazovemo sebe, možemo postići iznenađujuće rezultate. Više od nekoliko studija podržava tu teoriju. Međutim, previše “guranja sebe” može uzrokovati negativan rezultat i stvoriti kontraefekt u kojem ideja da izazovemo sebe postaje loša ideja. Naša prirodna tendencija tada je da se vratimo u neutralnu anksioznost, odnosno udobno stanje. Iz ovoga je očito zašto nam je tako teško potaknuti mozak na izlazak iz zone komfora.
Ipak, zona komfora nije ni dobra ni loša stvar. To je prirodno stanje kojem se okreće većina ljudi. Njenim napuštanjem, povećavamo rizik i tjeskobu, što može imati pozitivne i negativne rezultate (koje ćemo spomenuti za trenutak), ali ne demonizirajmo svoju zonu komfora kao nešto što nam ne da naprijed. Svi trebamo onaj prostor u glavi gdje smo najmanje tjeskobni i pod stresom kako bismo mogli obraditi prednosti koje dobivamo kad ju napustimo.
ŠTO DOBIVAMO KADA SE OSLOBODIMO I ISPROBAMO NOVE STVARI
Optimalna anksioznost je mjesto gdje naša mentalna produktivnost i performanse dostižu svoj vrhunac. Ipak, “povećana izvedba” i “poboljšana produktivnost” zvuče samo kao “učiniti ćemo više stvari”.
Što doista dobivamo kada smo spremni izaći izvan svoje zone komfora?
⟶ Biti ćemo produktivniji. Udobnost ubija produktivnost, jer bez osjećaja nelagode koja proizlazi iz rokova i očekivanja, obično dajemo minimum sebe. Gubimo ambiciju da učinimo više i naučimo nove stvari. Također upadamo u “radnu zamku”, gdje se zavaravamo da smo strašno zauzeti, a sve kao način da ostanemo u našoj zoni komfora i tako izbjegnemo nove stvari. Guranje vlastitih granica pomaže nam da ulovimo korak uspjeha, da završimo više posla i da pronađemo pametnije načine rada.
⟶ Dobiti ćemo vrijeme da se bavimo novim i neočekivanim promjenama. Brené Brown, profesorica na Sveučilištu Houston, objašnjava da je jedna od najgorih stvari koje možemo učiniti je pretvarati se da strah i neizvjesnost ne postoje. Preuzimanjem rizika na kontrolirani način i izazivanjem onoga što inače ne bismo učinili, možemo doživjeti neku od te neizvjesnosti u kontroliranom okruženju. Kada odlučimo živjeti izvan zone komfora učimo se pripremati za životne promjene koje se nalaze izvan nje.
⟶ Lakše ćemo u budućnosti pomaknuti svoje granice. Kada počnemo izlaziti iz zone komfora, s vremenom postaje sve lakše živjeti na taj novi način. Počinjemo se navikavati na stanje optimalne anksioznosti. “Produktivna neudobnost”, kako ju zovu, postaje sve uobičajenija za nas, a mi smo spremni potegnuti dalje i više, prije nego što nastupi naš uspjeh.
⟶ Lakše ćemo razmišljati i iskoristiti svoju kreativnost. To je jedna od koristi, no prilično je uobičajeno shvaćanje (i lako se može reproducirati) da traženje novih iskustava, učenje novih vještina i otvaranje vrata novim idejama potiču nas i obrazuju na način na koji to malo drugih stvari i iskustava čini. Čineći nove stvari počinjemo razmišljati o našim starim idejama i uviđamo gdje se sukobljavaju s našim novim znanjem, te nas potiču da naučimo još više. Pozitivno neugodno iskustvo može nam pomoći da drugačije razmišljamo, jer gledamo stare probleme u novom svjetlu i rješavamo izazove s kojima se suočavamo s novom energijom.
Prednosti koje dobivamo nakon što izađemo izvan naše zone komfora mogu se zadržati. Postoji sveobuhvatno poboljšanje koje smo stekli kroz vještine koje učimo, novu hranu koju uvodimo u svoju rutinu, novu zemlju koju smo posjetili i novi posao za koji pregovaramo. A tu su svakako i mentalne prednosti koje dobivamo širenjem naših horizonta.
KAKO IZAĆI IZ ZONE KOMFORA
Zona izvan zone komfora može biti sjajno mjesto, sve dok ne zagrizemo previše. Važno je zapamtiti da postoji razlika među vrstama kontrolirane anksioznosti o kojoj govorimo i stvarne tjeskobe s kojom se mnogi ljudi bore svaki dan. Za svakoga je zona komfora drugačija – ono što može proširiti vaše horizonte može paralizirati nekog drugog. Zapamtite, optimalna anksioznost može dati najbolje, previše nje daje loše rezultate.
Evo nekoliko načina kako da proširite zonu komfora bez da odete predaleko:
⟶ Obavite svakodnevne stvari drugačije. Idite drugom rutom na posao. Isprobajte novi restoran bez provjere. Postanite vegetarijanac na tjedan ili mjesec dana. Isprobajte novi operativni sustav. Bez obzira da li je promjena koju napravite velika ili mala, izmijenite način na koji ju svakodnevno radite. Potražite perspektivu koja proizlazi iz bilo koje promjene, čak i ako je negativna. Nemojte se povući ako stvari ne funkcioniraju onako kako ste planirali.
⟶ Uzmite si vremena za donošenje odluka. Ponekad je usporavanje sve što je potrebno da bi vam postalo neugodno – osobito ako su brzina i brza razmišljanja cijenjeni u vašem radu ili osobnom životu. Usporite, promatrajte što se događa, odvojite vrijeme da protumačite ono što vidite, a zatim intervenirajte. Mislite, nemojte samo reagirati.
⟶ Vjerujte u sebe i svoju prosudbu. Često sebi proturječimo, ali postoji dobar razlog. Baš kao što postoje ljudi koji napreduju donošenjem brzih odluka, drugima je udobnije vagati i proći i nekoliko puta kroz isti scenarij. Ponekad je donošenje brzih odluka u redu, čak i poželjno, kako bi se stvari pomaknule s mjesta. Na taj način učimo vjerovati vlastitoj procjeni i prosudbi. Također, pokazati će vam da bez obzira koliko sporo i koliko puta prođete neki scenarij, on i dalje može biti pogrešan, baš kao i kod donošenja brzih odluka. Nema pravila.
⟶ Učinite to malim koracima. Potrebno je puno hrabrosti da izađete iz zone komfora. Prednosti su iste, bilo da idete brzo ili sporo, stoga nemojte se bojati krenuti sporije. Ako imate određenih sumnji i strahova, nemojte pretpostavljati da ih morate odmah slomiti kako biste nastavili dalje. Dovoljno je da ih prepoznajte, a zatim se korak po korak suočite s njima.
Udobnost i rast ne mogu koegzistirati. Sutra nećemo zauvijek imati da bismo učinili ono što smo mogli učiniti danas. Zato prihvatite nelagodu i dopustite da vas vodi. Nikada ne znate što biste mogli propustiti ako ostanete u svom sigurnom kutku.
Svrha izlaska iz zone komfora je prihvatiti nova iskustva i doći do stanja optimalne tjeskobe na kontrolirani i vođeni način, bez da budemo pod stresom ili izvan sebe.
Ne možemo živjeti izvan zone komfora cijelo vrijeme. S vremena na vrijeme moramo se vratiti kako bismo obradili svoja nova iskustva. Posljednja stvar koju želimo je da nove i zanimljive stvari brzo postanu uobičajene i dosadne. Taj fenomen, nazvan hedonistička prilagodba, prirodna je tendencija gdje nas impresioniraju nove stvari, da bi nakon kratkog vremena postale uobičajene. Imamo pristup najvećem spremištu ljudskog znanja ikada stvorenog (internet) na dohvat ruke (na našim pametnim telefonima) i još uvijek nam je dosadno i sve što mislimo jest kako brzo možemo dobiti noviji i brži pristup nečem drugom. Na jedan način to nas tjera naprijed, no većinom nas koči u poštovanju suptilnog i svakodnevnog.