Ekonomist J.K. Galbraith jednom je napisao: “Suočeni s izborom između promjene mišljenja i dokazivanja da nema potrebe za tim, gotovo svi su zauzeti dokazom.”
Leo Tolstoj bio je još hrabriji: “Najteže teme mogu se objasniti tupavom čovjeku ako već nije formirao nikakvu ideju o njima; no najjednostavnije se stvari ne mogu razjasniti najinteligentnijem čovjeku ako bude čvrsto uvjeren da bez sumnje zna šta se postavlja pred njega.”
Što se ovdje događa? Zašto nam činjenice ne mijenjaju mišljenje? I zašto bi netko i dalje vjerovao u lažnu ili netočnu ideju? Kako nam takvo ponašanje služi?
Promjena tuđeg mišljenja ili našeg vlastitog, težak je posao.
Kao prvo važno je razumijeti da um ne slijedi činjenice. Činjenice, kako to kaže John Adams, su tvrdoglave stvari, no naš um je još tvrdoglaviji. Sumnja nije uvijek gotova suočena s činjenicama čak i za najrazvijenije među nama, ma koliko te činjenice bile vjerodostojne i uvjerljive.
Kao rezultat dobro dokumentirane pristranosti potvrde, skloni smo podcijeniti dokaze koji su u suprotnosti s našim uvjerenjima i precijeniti dokaze koji ih potvrđuju. Filtriramo neugodne istine i argumente na suprotnoj strani. Kao rezultat toga, naša se mišljenja učvršćuju i postaje sve teže narušiti ustaljene obrasce razmišljanja.
Vjerujemo u alternativne činjenice ako podržavaju naša već postojeća uvjerenja. Agresivno osrednji korporativni rukovoditelji ostaju u uredima, jer mi tumačimo dokaze kako bi potvrdili točnost početne odluke o zapošljavanju. Liječnici i dalje propovijedaju o bolestima, važnosti tableta, cjepiva i ostalog, usprkos novijim istraživanjima koja dokazuju suprotno.
Ako imate bilo kakvih nedoumica u snagu pristranosti potvrde, razmislite o posljednjem što ste pretraživali u Googlu. Jeste li pažljivo pročitali svaku riječ kako biste dobili široku i objektivnu sliku? Ili ste jednostavno preskočili skoro sve, tražeći samo ono što potvrđuje ono što ste već vjerovali da je istina? I suočimo se s tim, uvijek ćete pronaći to što želite pronaći, nevezano je li to istina ili iluzija.
“Činjenice, kako kaže John Adams, tvrdoglave su stvari, no naš je um još tvrdoglaviji.”
Ako činjenice ne funkcioniraju, kako se može promjeniti mišljenje – tko je u pravu susjed ili ja?
Pustite um
Ne želimo nikada priznati pogreške. Da ne bismo priznali da smo pogriješili, zapetljati ćemo se u položaje koje čak ni iskusni jogiji ne mogu izdržati.
Ključ je u tome da zavarate um dajući mu izgovor. Uvjerite svoj vlastiti um (ili vašeg prijatelja) da je vaša prethodna odluka ili prethodno uvjerenje bila ispravna s obzirom na ono što ste znali, no sada kad su se temeljne činjenice promijenile, tako bi trebao i um.
No, umjesto da um izbacimo van, često idemo s udaracem u trbuh. Mi omalovažavamo drugu osobu (“Rekao sam ti to”), progonimo i ismijavamo (“Kakav idiot”).
Niste vi vaša uvjerenja
U svojim ranim danima, (prije ovog putovanja u rad na sebi), imala sam tendenciju da se branim i napadam kad netko izazove jedan od mojih argumenata. Otkucaji srca bi mi ubrzali, naprezala bih se, a moj bi odgovor odražavao prezir s kojim sam gledala antagonističko pitanje (i ispitivača).
Znam da nisam sama ovdje. Svi smo skloni poistovjećivanju s našim uvjerenjima i argumentima.
No, evo problema. Kad su vaša uvjerenja isprepletena s vašim identitetom, mijenjati mišljenje znači promijeniti svoj identitet. To je stvarno teško napravit, zar ne?!
Moguće rješenje koje sam usvojila u svom životu je da se zdravo razdvojite od sebe i proizvoda sebe. Promijenila sam svoj rječnik kako bih odražala ovaj mentalni pomak. U izlaganjima, umjesto da kažem: “U ovom radu tvrdim…”, Počela sam govoriti“ Ovaj rad tvrdi…
Ovo suptilno verbalno ugađanje, prevarilo mi je um misleći da moji argumenti i ja nismo jedno te isto. Očito, ja sam bila ta koja je došla do tih argumenata, no kad su bili izvan mog tijela, postali su zasebni, apstraktni objekti koje sam mogla sagledati s puno više objektivnosti.
To više nije bilo osobno. Jednostavno, dokazala se pogrešna hipoteza.
Izgradite svoj empatični mišić
“Kad su vaša uvjerenja isprepletena s vašim identitetom, promjena vaših misli znači promjenu vašeg identiteta.”
Ljudi djeluju na različitim frekvencijama. Ako se netko ne slaže s vama, to nije zato što ta osoba nije u pravu, a vi jeste. To je zato što vjeruju u nešto u što vi ne vjerujete.
Izazov je shvatiti o čemu se radi i prilagoditi svoju frekvenciju.
Izađite iz svoje komore odjeka
Živimo u vječnoj komori odjeka. Imamo prijatelje na Facebooku koji su poput nas. Na Instagramu i Twitteru pratimo ljude koji su poput nas. Čitamo vijesti koje su na istoj političkoj frekvenciji kao i mi.
To znači da se naša mišljenja ne testiraju na stres toliko često koliko bi trebala.
Dotaknite se prijateljstva s ljudima koji se ne slažu s vama. Izložite se okruženjima u kojima vaša mišljenja mogu biti dovedena u pitanje, kao neugodna i čudna.
Marc Andreessen ima izreku koju volim: “Čvrsta uvjerenja, čvrsto se drže.”
Čvrsto vjerujte u neku ideju, no budite voljni promijeniti svoje mišljenje ako činjenice pokazuju drugačije.
Zapitajte se: “Koja bi činjenica promijenila jedno od mojih čvrsto držanih mišljenja?” Ako je odgovor “Nijedna činjenica ne bi promijenila moje mišljenje”, imate problem.
Osoba koja ne želi promijeniti svoje mišljenje, čak ni temeljnom promjenom činjenica, po definiciji je fundamentalistička.
Na kraju, treba hrabrosti i odlučnosti da se vidi istina umjesto ugodnosti, ega i tvrdoglavosti.
No vjerujte, vrijedno je truda.