Kad ljudi razmišljaju o važnosti jednakosti i ravnopravnosti u prijateljstvu, ne čini im se da su jednakost/ravnopravnost i prijateljstvo uopće povezani – bez obzira što su međusobno jako važni. Tek kad razmislite malo dublje, uistinu shvatite što pitanje znači i zašto je, zapravo, jednakost/ravnopravnost važna za prijateljstvo. Dopustite mi da objasnim.
Prije svega, mislim da se jednakost/ravnopravnost pojednostavljuje i preolako shvaća unutar društva i okoline. S druge strane, upravo jednakost/ravnopravnost ogroman je cilj društva. Je li skroz ostvaren, to je tema za neki drugi članak… Iako je istina da je to ogroman cilj društva – ili bi barem trebala biti istina – moramo također razmišljati o tome što jednakost/ravnopravnost znači za nas u svakodnevnom životu. Svi se u principu slažemo s važnosti jednakosti/ravnopravnosti, no što činimo kako bismo to i dokazali.
Znači li to da bismo trebali svaki dan izvaditi transparente i plakate i marširati ulicom? Možda, no ne mogu svi to raditi cijelo vrijeme.
Razmišljanje o onome što osobno možemo učiniti u vezi s nejednakosti/neravnopravnosti podsjeća me na staru izreku koja kaže “dobročinstvo počinje kod kuće”. Iako je stara, mislim da i danas ima veliku važnosti.
Ne možemo uvijek mijenjati društvo ili mijenjati zakone i na taj način rješavati preko noći problem nejednakosti/neravnopravnosti. Ono što možemo učiniti jest shvatiti da bi trebali biti primjer onoga što jednakost/ravnopravnost znači u praksi.
Kakve veze prijateljstvo ima s tim?
Pravo prijateljstvo sjajan je primjer savršeno ravnopravnog odnosa. Razmislite o tome.
Pravo prijateljstvo ne stavlja jednu osobu iznad druge, nema vođu i sljedbenika, ne ukazuje da je jedna osoba bolja ili lošija od druge. Taj je odnos potpuno ravnopravan.
Zapravo, to je prilično drugačiji odnos od većine drugih.
Roditelji vole svoju djecu i djeca vole svoje roditelje, no to nije ravnopravan odnos. Učitelji “vole” svoje učenike, a učenici će “voljeti” svoje učitelje (ponekad!), no to nije ravnopravan odnos. To ne znači da su to loši odnosi, naravno da nisu, no to su jednostrani odnosi koji nikada nisu u potpunosti izjednačeni/ravnopravni.
Dakle, pravo prijateljstvo je ravnopravno prijateljstvo, gdje nitko ne izvlači više iz tog odnosa od druge osobe.
Naravno, postoje i nejednaka/neravnopravna prijateljstva – gdje se ljudi sprijatelje s drugima kako bi od njih nešto dobili. Možda ih koriste za svoje vrijeme ili novac ili neki drugi oblik vlastitog zadovoljstva. Jesu li to prava prijateljstva? Apsolutno ne.
Dakle, formiranje i održavanje pravog prijateljstva, je način gdje drugima možemo pokazati koji su rezultati jednakosti/ravnopravnosti. Mnogi ljudi se slažu da pravo prijateljstvo donosi korist svima koji su uključeni u taj odnos. Prijateljstva promiču sreću i blagostanje. Zaustavljaju predrasude i diskriminaciju. Stvaraju mreže podrške i čine dio ravnopravnog društva.
Možda shvaćajući to, možemo pomoći drugima da jasnije sagledaju prednosti ravnopravnog društva. Društvo koje ne kaže da je jedna grupa ljudi bolja ili lošija od one druge grupe ljudi, gdje nitko nije odbačen ili diskriminiran, gdje svatko ima pravo na svoje mišljenje bez osude, gdje ne postoji kontrola i očekivanja i gdje svi mogu biti pošteno podržani i zbrinuti.
Meni to zvuči kao pravo i iskreno prijateljstvo – nešto čemu svi trebamo težiti. A kako zvuči vama? I imate li takvo prijateljstvo?
Hvala vam puno na čitanju i dijeljenju, kao i na vašim komentarima.
S puno 
,
Tihana