Iako je samosvijest – znajući tko smo i kako nas drugi vide – važna za uspješnost u poslu, uspjeh u karijeri i učinkovito vodstvo, vrlo je loše zastupljena u današnjoj radnoj okolini. U gotovo petogodišnjem istraživačkom programu na tu temu, otkriveno je da iako 95% ljudi misli da su samosvjesni, samo ih je 10 do 15% zaista samosvijesno.

U uredu ne moramo daleko gledati kako bismo pronašli nesvjesne kolege – ljude koji, unatoč prošlim uspjesima, čvrstim kvalifikacijama ili nepobitnoj inteligenciji, pokazuju potpuni nedostatak samosvijesti. U anketi koja je provedena s 467 zaposlenika u nekoliko industrija, 99% je prijavilo rad s najmanje jednom takvom osobom, a gotovo polovica je radila s najmanje četiri takve osobe.

Nesamosvjesne kolege nisu samo frustrirajući; nego mogu smanjiti šanse za uspjeh tima. Prema istraživanjima, druge posljedice rada s kolegama koji su nesvjesni uključuju povećani stres, smanjenu motivaciju i veću vjerojatnost napuštanja posla.

Kako se nositi s tim situacijama? Je li moguće pomoći nesvjesnima da postanu svjesni? A ako ne, što možemo učiniti kako bismo smanjili njihovu štetu na naš uspjeh i sreću?

Ne pate svi kolege koji se loše ponašaju nedostatku samosvijesti, niti se može svima koji pate pomoći. Stoga prvo morate odrediti je li izvor problema doista nečiji nedostatak samosvijesti. Zapitaj se:

Što je iza napetosti?

Kada imamo problema u radu s nekim, problem nije uvijek nedostatak samosvijesti s njihove strane. Interpersonalni sukob može nastati iz različitih prioriteta, nespojivih stilova komunikacije ili nedostatka povjerenja.

Da biste utvrdili jeste li doista u kontaktu s nesamosvjesnom osobom, razmislite kako se drugi oko njih osjećaju. Tipično, ako netko nije svjestan, postoji konsenzus o njihovom ponašanju. Konkretnije, pronašli smo nekoliko konzistentnih ponašanja pojedinaca koji nisu svjesni sebe:

• Neće slušati ili prihvaćati kritičke povratne informacije.
• Ne mogu suosjećati s drugima ili ih gledati iz perspektive drugih.
• Imaju poteškoća u komunikaciji i prilagođavanju svoje poruke publici.
• Imaju napuhano mišljenje o svojim doprinosima i izvedbi.
• Povrijeđuju druge bez da o tome razmisle.
• Uzimaju zasluge za uspjehe i krive druge za neuspjehe.

Odakle ta osoba dolazi?

Za razliku od nesvjesnih, određeni teški kolege, poput uredskih idiota, točno znaju što rade, ali nisu spremni promijeniti se.

Jednom sam surađivala sa glavnim menadžerom zaduženim za jedan projektni tim s reputacijom onoga koji ponižava svoj tim kad god su ga “razočarali”. Kad je konačno bio suočen sa svojim ponašanjem, njegov odgovor je glasio: “Najbolji alat za upravljanje je strah. Ako vas se boje, obaviti će posao.” (Ne čudi stoga što njegovi nadređeni nisu dijelili njegovo mišljenje i otpustili ga nekoliko mjeseci kasnije).

Najveća razlika između nesvjesnih i svjesnih koje nije briga, su njihove namjere: nesvjesni istinski žele biti suradnički i djelotvorni, ali ne znaju da su u nedostatku. Dok svjesni koje nije briga ne priznaje svoje ponašanje i ne žele ga promjeniti.

Pomoći nesvjesnom

Jednom kada utvrdite da netko pati od nedostatka samosvijesti, vrijeme je da iskreno procijenite može li im se pomoći. Razmislite o njihovim namjerama i žele li se promijeniti. Jeste li ih vidjeli kako traže drugačiju perspektivu ili dobrodošlicu kritičkim komentarima? Ti odgovori sugeriraju da im je moguće pomoći da postanu samosvjesnije.

Ali izgledi mogu biti razni. Istraživanje je pokazalo da iako je 70% ljudi koji rade s kolegama koji nisu svjesni svog ponašanja, pokušali pomoći da se poboljšaju, samo njih 31% je bilo uspješno ili vrlo uspješno. A među onima koji su odlučili da im ne pomognu, samo njih 21% izjavilo je da žali zbog svoje odluke. Dakle, prije nego što krenete u taj proces, zapitajte se:

• Jesam li ja pravi glasnik?
• Jesam li spreman prihvatiti najgori mogući scenarij?

Što učiniti ako se ne promijene?

Lako se osjećati beznadno kad ne možete pomoći nekome tko nije svjestan, posebno ako vam je stalodo te osobe Dobra vijest je da, iako ih ne možemo prisiliti na uvid i promjenu, možemo smanjiti njihov utjecaj na nas.

Svjesno preoblikujte njihovo ponašanje: popularna praksa pozornosti na radnom mjestu može biti učinkovito sredstvo za suočavanje s nesvjesnim. Naime, uočavanje onoga što osjećamo u određenom trenutku omogućuje nam da preoblikujemo situaciju i budemo otporniji.

Pronađite njihovu humanost: lako se može zaboraviti, no čak i najnesvjesniji među nama su još uvijek ljudi. Ako to zapamtimo, umjesto da se ljutimo i odljepimo svaki puta kada se oni loše ponašaju, možemo prepoznati da je u suštini njihovo nesvjesno ponašanje znak njihove borbe. Možemo usvojiti razmišljanje o suosjećanju bez osuđivanja.

Igrajte dugu igru: kada je riječ o suočavanju s nesvjesnima, jedna od najvažnijih stvari koje treba zapamtiti je da samo zato što se ponašaju na određeni način sada, ne znači da se neće mijenjati u budućnosti. Nesvjesna ponašanja ponekad moraju biti istaknuta više puta prije nego što se povratne informacije počnu ljepiti i primati – ili, kao što je jedan od sudionika istraživanja primijetio: “Ponekad moraju udariti glavu nekoliko puta da konačno vide svjetlo.”