Čini li vam se da ponavljate iste nefunkcionalne obrasce odnosa – iako vas ostavljaju frustriranima i povrijeđenima?
Zašto neki ljudi završavaju u jednoj međusobno ovisnoj vezi za drugom?
Zašto žena s emocionalno udaljenom majkom ponavlja isti obrazac sa vlastitom djecom?
Zašto se punoljetna djeca alkoholičara udaju za alkoholičare?
I zašto ljudi koji su odrasli u nasilnim obiteljima imaju veću vjerojatnost da ponove te obrasce – kao nasilnici ili žrtve zlostavljanja?
Naizgled, ovo nema nikakvog smisla. Nitko tko je odrastao u nefunkcionalnoj obitelji ili je bio traumatiziran ne želi ponoviti ove obrasce.
Zašto ponavljamo destruktivne obrasce odnosa?
Postoji nekoliko različitih čimbenika koji pridonose našoj tendenciji ponavljanja destruktivnih obrazaca ponašanja.
– Ponavljamo ono što nam je poznato. Iako znamo da je ponašanje nefunkcionalno i da nam ne služi, ponavljamo ga jer nam je poznato i znamo što od njega možemo očekivati. To je ono što ja nazivam “vragom kojeg poznaješ” i često ga biramo umjesto nepoznatog, jednostavno zato što nam je lakše.
– Ponavljamo ono što smo naučili kao djeca. Uvjerenja, vještine suočavanja i obrasci ponašanja koje smo naučili u djetinjstvu postaju duboko ukorijenjeni jer smo ih naučili kad smo bili ranjivi i dok naš mozak nije bio potpuno razvijen. A nakon godina upotrebe, teško ih je promijeniti.
– Ponavljamo ono što je traumatizirajuće u nesvjesnom naporu da se time ovlada. Ako ste se kao dijete osjećali odbačeno, nevoljeno ili nemoćno, možete ponovno stvoriti iskustva i odnose u kojima se osjećate slično u nesvjesnom nastojanju da promijenite ishod – da biste se izliječili stjecanjem prihvaćanja ili ljubavi nekoga ili da biste osjećali kontrolu. No, umjesto toga, skloni smo birati partnere i prijatelje koji se prema nama ponašaju kao naši roditelji i nastavljamo igrati svoju ulogu kao i uvijek i stvaramo isti ishod – ne drugačiji.
– Mislimo da zaslužujemo patiti. Traumatiziranoj djeci često se govori da su loša i da zaslužuju zlostavljanje ili su ona razlog što tata pije ili obitelj ima toliko problema. Iako nismo krivi, internaliziramo sramotu svoje obitelji i krivimo sebe. Naše samopoštovanje narušeno je, pa vjerujemo da u odrasloj dobi zaslužujemo emocionalnu bol, zlostavljanje, propale odnose i sram.
Ponavljamo ono što ne popravljamo
Nažalost, nefunkcionalni obrasci odnosa se uče i prenose s generacije na generaciju. I vjerojatno ćemo ih ponavljati dok ne zaliječimo temeljnu traumu i ne osjetimo da smo vrijedni ljubavi i dostojni da se prema nama postupa s poštovanjem i ljubaznošću.
Ponavljamo disfunkcionalnu dinamiku odnosa jer su nam poznati. Čak i kad znate da nešto “nije u redu” ili je nezdravo, teško je to promijeniti; uvijek je lakše nastaviti raditi ono što ste uvijek radili, nego naučiti i primijeniti nove vještine. To se posebno odnosi na stresne situacije. Kada je vaš živčani sustav preplavljen, osjećaji su vam izvan kontrole, a tijelo preplavljeno adrenalinom, stoga je krajnje izazovno ponašati se na drugačiji način. To je dijelom zasluga naše neurobiologije.
Možda ste čuli za pojam “What fires together, wires together”. To se odnosi na način na koji neuroni u vašem mozgu stvaraju jače, učinkovitije i poznatije putove što više razmišljate o nečemu ili nešto poduzimate. Svi smo to iskusili kada vježbamo neku vještinu. Na primjer, što više vježbate zakucavanje u košarci, to ćete lakše postići bod.
Mozak također stvara veze između naših osjećaja i specifičnih situacija, ljudi ili mjesta. Na primjer, miris limuna mogao bi vas odvesti natrag u kuću vaše bake, jer je njen prefini kolač od limuna stvorio živčani put ili snažnu povezanost između vas i limuna. Isto tako, ponavljamo neprilagođene obrasce (razmišljanja i ponašanja) jer su ti putevi najjači.
Ako su vas u djetinjstvu zlostavljali ili zanemarivali, živčani putevi za te obrasce odnosa ojačali su i vaš mozak se na njih navikao. Dakle, vjerojatno ćete potražiti odnose sa sličnim uzorkom, a da toga uopće niste svjesni.
Djeca se trebaju osjećati sigurno. Potrebni su im roditelji koji su pažljivi i odgovaraju na njihove potrebe. A djeci je potrebna predvidljivost. U nefunkcionalnim obiteljima te stvari često nedostaju. Kao rezultat toga, djeca su često napeta, tjeskobna i uplašena; ne osjećaju se sigurno. Snalazimo se pokušavajući kontrolirati druge ljude i situacije – kako bismo mogli povratiti osjećaj sigurnosti.
Kada ponovno stvaramo nefunkcionalne obrasce odnosa iz svoje prošlosti, nesvjesno pokušavamo ponoviti ta iskustva, kako bismo mogli osjećati da imamo kontrolu, pa možemo popraviti ono što kao djeca nismo mogli popraviti. Mislimo (opet, ovo je uglavnom nesvjesno) da ovaj put, ako možemo biti simpatični ili savršeni, nećemo činiti iste pogreške – i tako izbjeći zlostavljanje ili odbacivanje koje smo pretrpjeli kao djeca.
Prekidanje nefunkcionalnih obrazaca odnosa
Možemo prekinuti stare obrasce, no što ste više nešto učinili, osjećali ili o nečemu razmišljali, to su te neuronske veze jače – i teže ih je prekinuti. Kada govorimo o “preoblikovanju vašeg mozga”, mislimo na stvaranje novih neuronskih veza tako da nove misli i ponašanja postanu norma. Kad odlučite drugačije reagirati ili razmišljati, stvarate nove živčane putove i ponavljanjem će oni postati preferirani i ugodni načini djelovanja i razmišljanja.
Evo nekoliko načina kako početi mijenjati stare obrasce odnosa:
1) Postanite svjesniji obrazaca odnosa kroz podrijetlo vaše obitelji. To su modeli za sve vaše buduće odnose. Možda će vam biti korisno čitati o dinamici odnosa, pisati ili voditi dnevnik o svojim iskustvima iz djetinjstva ili razgovarati s terapeutom koji vam može pomoći da steknete veću svijest o neizrečenim pravilima i ulogama svoje obitelji.
2) Razmislite o vlastitom ponašanju. Također je važno biti svjestan svojih misli, osjećaja i ponašanja i razumjeti ulogu koju igrate u svojim nefunkcionalnim odnosima. U konačnici, sami ste odgovorni za svoje postupke i za učenje zdravijih načina rješavanja problema, zadovoljavanja svojih potreba i nošenja sa stresom.
3) Zaliječiti temeljne traumatske rane. Disfunkcionalni odnosi proizlaze iz napuštanja, odbacivanja, srama i drugih bolnih i traumatičnih iskustava. Morate se naučiti osjećati dostojno i voljeno kako biste pronašli zdrave, stabilne odnose koji odišu ljubavlju. Dok se vaše emocionalne rane i nezadovoljene potrebe ne riješe i dalje ćete tražiti iscjeljenje od partnera koji vam ne mogu pomoći da se osjećate voljeno. Terapija je u ovom slučaju ključna.
4) Učite i vježbajte nove vještine. Da bismo promijenili svoje obrasce odnosa, moramo promijeniti i svoje ponašanje. To bi moglo uključivati učenje učinkovitijih komunikacijskih vještina (kao npr PCM), kako bolje regulirati svoje osjećaje i dosljedno vježbati brigu o sebi.
5) Budite ljubazni prema sebi. Unošenje značajnih promjena apsolutno će vas umoriti. Realno, nećete promijeniti dugogodišnje obrasce za nekoliko tjedana ili mjeseci. Stoga, budite nježni prema sebi dok polako unosite promjene, učite nove vještine, tražite nove uvide, učite i rastete.
S ljubavlju,
Tihana
