Mnogima od nas trebalo je mnogo godina da nauče kako postaviti zdrave granice u svoj život. Odrastajući, naše su se granice dosljedno kršile; iz toga smo naučili da naše potrebe nisu važne, da naše NE ne znači ne. Većinu svog života proveli smo bez da nas se vidi i čuje, vjerujući da naše osnovno pravo da se osjećamo sigurno nije važno.
Stoga granice, za nas, postaju još važnije i kritičnije. Još uvijek se borimo da stojimo čvrsto u svojim granicama. Često ćemo biti oni koji se lako savijaju; koji dopuštaju ljudima da dođu bliže nego što se mi osjećamo ugodno, koji smanjuju ili čak brišu linije da udovoljimo potrebama drugih u odnosu na naše potrebe, koji daju previše šansi i prihvaćaju previše isprika. Još uvijek učimo vjerovati zvuku našeg NE i moći sadržanoj u njemu.
No kad postavimo granice, a zatim dopustimo drugom da pređe te granice, mi se degradiramo. Često to dopuštamo iz dobre namjere; istinska ljubav i briga o drugom. Bez obzira na to, to dopuštamo jer smo odlučili vjerovati da naša potreba za osjećajem sigurnosti nije toliko bitna koliko njihova potreba za osjećajem važnosti. Vjerujemo da naše potrebe nisu valjane ili važne. Da MI nismo valjani i važni.
Osjećamo ovo nepoštenje u sebi; kršenje duboko u našoj srži. I često ćemo naporno raditi kako bismo ponovno postavili granice, samo da bismo si OPET dozvolili biti razoružani isprikom.
Žao mi je. Neće se ponoviti. Vidim te i čujem. Poštovat ću tvoje potrebe. Ovdje si sigurna.
Ovo su samo neke od isprika koje čujemo, a koje često nemaju težinu i ne znače ništa.
Jer, isprika bez promjene samo je manipulacija.
Poštovati sebe znači poštovati granice koje smo postavili. To znači biti čvrst u svojoj istini, zahtijevati poštovanje i odbiti prihvatiti manje od postavljenog. Bez obzira na to koliko lijepa ili brižna ili dobronamjerna osoba može biti, ako dosljedno odluči zanemariti naše granice na način koji nas ostavlja da se ponovno osjećamo da nas se nečuje i nevidi, da se osjećamo nesigurno i nepoštovano, veza odnosno odnos nije zdrav.
Kad mi sami odlučimo uvažavati i poštivati naše potrebe, više nismo nemoćni. Svijetu šaljemo poruku koja kaže; to ću prihvatiti i ništa manje od toga. Odlučujemo vratiti sve što nam je oduzeto. Odlučujemo vjerovati da smo dostojni da nas se čuje i vidi.
Tada MI biramo. Biramo sami. Biramo sebe.